Pasji Trn
Pasji trn je glacijalni relikt koji nastanjuje šljunkovite i pješčane riječne sprudove (dine) u sastavu zajednice Hippophao-Berberidetum Moor 1958. Prirodno je bio rasprostranjen u Međimurju i u Podravini (uz Muru i Dravu – Legrad, Bukovec, Dubrava, Križovljangrad), međutim tijekom prve polovice 20. stoljeća nije bilo nikakvih novih podataka o rasprostranjenosti pasjeg trna u Hrvatskoj. U drugoj polovici 20. stoljeća, u proljeće 1966. godine Trinajstić je pronašao malene sastojine pasjega trna u priobalnom dijelu Drave kod Križovljan-grada, što je do 2015. godine bio posljednji zabilježeni nalaz ove vrste u Hrvatskoj. Kako su hidrološkim zahvatima potkraj 20-tog stoljeća značajno promijenjena staništa uz rijeku Dravu, pasji trn (H. rhamnoides) vodi se kao „regionalno izumrla vrsta – RE“ i strogo je zaštićena vrsta temeljem Zakona o zaštiti prirode .
Kockavica
Stanište kockavice (Fritillaria meleagris L.) uglavnom predstavljaju vlažne livade, a rjeđe raste i u svijetlim, otvorenim i vlažnim šikarama i šumama. Rasprostranjena je na području središnje, sjeverne i sjeveroistočne Hrvatske, uz nekoliko izoliranih nalazišta s područja Velebita. Kao osjetljiva vrsta (VU), kockavica je uvrštena u Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske, te je kao takva strogo zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode. Ugrožena je zbog gubitka vlažnih livada na kojima raste. Ova staništa nestaju zbog negativnih čovjekovih djelovanja koja uključuju melioraciju i urbanizaciju te pretvaranje zemljišta u oranice. S druge strane, ta su staništa ugrožena i prirodnim procesima zaraštavanja drvenastom vegetacijom do kojih dolazi uslijed prestanka košnje i ispaše te zapuštanja livada. Na području Varaždinske županije poznato je da kockavica raste na više lokaliteta u širem području uz rijeku Plitvicu.
Kebrač
Današnja rijetka staništa na kojima kebrač raste samoniklo su prirodni aluvijalni nanosi rijeka Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Vrsta je ograničena na gornji i srednji tok rijeka, a raste na šljunčanim i pjeskovitim podlogama, često na nanosima uz rijeke ili na drugim staništima. Kebrač je u Hrvatskoj rasprostranjen uz rijeku Dravu (od Ormoža do Legrada), Muru i Savu. Zbog hidrotehničkih zahvata (Sava, Drava i pritoci) provedenih tijekom 20. stoljeća mnoga su ranije poznata staništa uništena, zbog čega je opstanak ove vrste danas ugrožen. Za područje Hrvatske od 2006. godine vrsta Myricaria germanica vodi se kao „kritično ugrožena vrsta– CR“ i strogo je zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode. U posljednjih nekoliko godina znatno se širi uz retenciju HE Dubrava.
Bregunica
Bregunica se gnijezdi u kolonijama na vertikalnim pješčanim obalama, na šljunčarama i uz obale rijeka, gdje otkopavanjem rade do jednog metra duboku duplju. Kopaju oba partnera, malo nagnuto prema gore, da gnijezdo ne poplavi. Gnijezdo se sastoji od grančica i perja u maloj sobici na kraju duplje. Često postaje pravo žarište parazita. Neke vrste buha su toliko specijalizirane, da se javljaju samo kod bregunica. Bregunica U koloniji može biti nekoliko desetaka do nekoliko stotina parova, ovisno o raspoloživom prostoru. Bregunica je jedan od prvih lastavica u proljeće, krajem ožujka i početkom travnja vraća se u migraciji. U jesen također među prvima leti na jug. Brojnost u svijetu se procjenjuje do 46 milijuna primjeraka. Lokalno joj prijeti gubitak staništa zbog regulacije vodotoka i uništavanja pješčanih nasipa, gdje se gnijezdi. U Hrvatskoj se znatno smanjila brojnost od 30,000 parova 1980.-ih do 6,000 do 8,000 parova danas. Kod nas se može naći na rijekama kao što su: Sava, Drava, Dunav i Mura. Proglašena je pticom godine 2016., kako bi se više radilo na njenoj zaštiti.
Poskok
Poskok je najotrovnija i najopasnija europska zmija iz porodice ljutica. Živi na kamenitim i sunčanim područjima južne Europe i Male Azije. Područja rasprostranjenosti obuhvaćaju sjevernu Italiju, Ticino, Južnu Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Makedoniju, Rumunjsku, Bugarsku i Malu Aziju u Kavkazu. U Hrvatskoj živi i na otocima: Krku, Pagu, Viru, Ugljanu, Pašmanu, Korčuli, Hvaru, Braču i Mljetu. Nalazimo ga i u Lici, na Medvednici, Žumberku, Banovini, Kordunu, Ravnoj Gori, Kalniku, Istri, Zagori i Hrvatskom Zagorju. Boja je promjenjiva, pa mu je leđna strana siva, žuta ili smeđa s tamnom cik - cak prugom. S trbušne strane je bjelkast s crnim točkama. Mužjak naraste do 1 metar. Na Velebitu su zabilježeni rijetki primjerci koji premašuju tu veličinu, a ženke su manje od mužjaka. Uz izlomljemnu prugu na leđima, prepoznatljiv je po trokutastoj plosnatoj glavi, okomitoj zjenici i roščiću na vrhu njuške. U ustima ima dva duga otrovna zuba povezana s otrovnom žlijezdom. Jezik mu je dug i rašljast. Pomoću njega osjeća opip i miris.